Deklaracija nezavisnosti Kosova

Kosovo
Ovaj članak je dio serije o političkom sistemu Kosova
Ustav Ustav Kosova Zakon Kosova Deklaracija nezavisnosti
Izvršna vlast Predsjednik Vjosa Osmani (Guxo) Vlada Premijer Albin Kurti (LV)
Zakonodavna vlast Skupština Predsjednik Glauk Konjufca (LV)
Sudska vlast Ustavni sud Sudsko vijeće
Izbori i referendumi Izbori: Predsjednički: 2008 2011 2016 2021. Parlamentarni: 2014 2017 2019. Lokalni: 2009 2013 2017. Referendumi: 1991 2012. Političke stranke
Administrativna podjela Okruzi: Prištinski Kosovskomitrovački Gnjilanski Pećki Đakovički Prizrenski Uroševački Općine i naselja
Vanjska politika Ministarstvo vanjskih poslova Donika Gërvalla-Schwarz (Guxo) Diplomatska predstavništva na Kosovu Diplomatska predstavništva Kosova u svijetu Pristupanje EU Pristupanje NATO-u Međunarodno priznanje
Portal: Politika
p r u

Deklaracija nezavisnosti Kosova jest dokument usvojen 17. februara 2008. u najvišem zakonodavnom tijelu Kosova, Skupštini Kosova.^[1] Na zasjedanju Skupštine, za deklaraciju je glasalo 109 od ukupno 120 članova Skupštine^[1] na osnovu čega je Skupština jednoglasno proglasila nezavisnost Kosova^[2] jer je 11 predstavnika srpske manjine u Skupštini bojkotiralo proces glasanja. Ovo je bila druga po redu kosovska deklaracija nezavisnosti jer je prva usvojena 7. septembra 1990,^[3] na početku procesa raspada Jugoslavije. Srbija je osporila legitimnost deklaracije te tražila međunarodno potvrđivanje i podršku za svoj stav o nelegalnosti Deklaracije zbog čega je oktobra 2008. zatražila savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde. Sud je utvrdio da deklaracija nezavisnosti Kosova ne krši međunarodno pravo.^[4]

Kao rezultat odluke Međunarodnog suda pravde, Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je zajedničko rješenje kojim je pozvala na Zajednički dijalog Kosova i Srbije "podsticanje saradnje", kako bi se postigao napredak na putu ka Evropskoj uniji i poboljšao standard življenja oba naroda.^[5] Dijalog je rezultirao sporazumom između Bruxellesa i Srbije tj. Briselskim sporazumom kojim bi trebali ukinuti sve institucije Republike Srbije na Kosovu, što je djelimično i ostvareno. Dejan Pavićević službeni je predstavnik Srbije na Kosovu^[6] dok je Valdet Sadiku službeni predstavnik Kosova u Srbiji.^[7]

1. ^ ^{a b} "Accordance with International Law of the Unilateral Declaration of Independence In Respect of Kosovo" (PDF). Međunarodni sud pravde. str. 29. Arhivirano s originala (PDF), 23. 7. 2010. Pristupljeno 19. 8. 2012.
2. ^ "Kosovo MPs proclaim independence", BBC News Online, 17. 2. 2008.
3. ^ Howard Clark (august 2000). Civil Resistance in Kosovo. Pluto Press. str. 73. ISBN 978-0-7453-1569-0.
4. ^ "Deklaracija o nezavisnosti Kosova nije u suprotnosti sa međunarodnim pravom". b92.net. Pristupljeno 28. 12. 2017.
5. ^ "UNGA Resolution 64/298" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 19. 2. 2018. Pristupljeno 10. 11. 2022.
6. ^ "EU brokers historic Kosovo deal, door opens to Serbia accession". Reuters. 19. 4. 2013. Pristupljeno 10. 11. 2022.
7. ^ "Kosovo Replaces Liaison Officer to Serbia".